Šetači u građanskim nošnjama s prelaza iz devetnaestog u dvadeseti vijek, starogradska muzika, stolovi sa kariranim stolnjacima, bijelim vinom i sifonima, priče o javnom životu u staroj Bijeljini, koji se u velikoj mjeri odvijao na popularnom korzou, uspomene kojih su se sjećali stari Bijeljinci obilježili su sinoćno svečano otvaranje obnovljenog šetališta između Narodne biblioteke „Filip Višnjić“ i Tržnog centra„Emporium“.


Naratori tokom prigodnog programa u organizaciji Gradske uprave Grada Bijeljina bili su glumac Ivan Petrović i poznati bijeljinski ugostitelj Dragoljub Jovanović Buco, a svoj doprinos su dali i članovi SKUD „Semberija“, učenici Muzičke škole „Stevan Stojanović Mokranjac“, a podršku je dao i Muzej „Semberije“ mini-izložbom o vremenu, ljudima i ambijentu nekadašnjeg Korzoa.
-  Nadamo se da će ovo šetalište oživjeti nekadašnji duh korzoa i da će se građani vratiti zdravim navikama druženja. Od davne 1976. godine kada je izgrađen Gradski trg, dosta toga smo izmijenili u ovom dijelu Grada. Napravili smo šetačku zonu, a danas je ona u sasvim novom ruhu nakon rekonstrukcije. Tu je i staza za slabovida lica i klupice za odmor - istakao je gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić, koji je otvorio rekonstruisano šetalište i pozvao građane da učine da korzo ponovo postane mjesto za druženje i zabavu.
Načelnik Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine naveo je da je u planu i postavljanje dekorativne ulične rasvjete na šetalištu.
- Nadamo se da će stariji građani na novom šetalištu evocirati uspomene od mladosti, a da će ga koristiti i buduće generacije - istakao je Stojanović, koji se zahvalio Direkciji za izgradnju i razvoj Grada koja je uradila projekat i arhitektonsko rješenje.
Korzo i navika Bijeljinaca da slobodno vrijeme provode izvan kuće i dvorišta počeli su da zaživljavaju nakon zamjene turske vlasti austro-ugarskom i uporedo sa stasavanjem mlade građanske klase koja je prihvatila zapadnjačku filozofiju dokolice. Šetnju i druženje na korzou u večernjim časovima prihvatili su najviše mladi.
Prema zapisima bijeljinskog hroničara Slobodana Petrovića u knjizi „Korzo stare Bijeljine“ to je bilo naročito izraženo u proljećnim mjesecima kada grad i bašče ozelene i kada se sve obuče u zeleno ruho sa mirisima cvijeća iz dvorišta. Ovaj oblik druženja mladih na javnim mjestima predstavljao je najjači način razbijanja orijentalnih navika u sredini koja je ubrzano prihvatala evropske manire i načine ponašanja.
U decenijama koje su uslijedile, mijenjale su se države i društvena uređenja, ali je navika šetanja bijeljinskim korzoom ostala, sve do vremena kada su televizija i društvene mreže donijeli nove navike u svakodnevni život i društvene veze.